STOP. Čuješ li ih?
Kažu ti da je kasno. Kažu ti da je tvoje vreme prošlo.
Lažu te.
Ovaj pehar nije samo nagrada. On je dokaz jednog puta. Puta koji nije počeo na maratonskoj stazi, već u četiri zida sopstvenog straha.
Ne tako davno, za mene je bio izazov da se udaljim svega stotinak metara od svoje kuće. Borila sam se sa napadima panike, zarobljena u sopstvenim strahovima i ograničenjima.
Ali u meni je postojala jedna odluka: Neću odustati od sebe!
Bila sam odlučna i hrabra da se suočim sa svakim strahom. Metar po metar, korak po korak, svakog dana sam pomerala sopstvene granice. Nisam razmišljala o kilometrima koji su bili ispred mene. Bilo mi je važno samo da napravim sledeći korak.
I tako sam, korak po korak, stigla do ultramaratona. Do staze na kojoj danas stojim rame uz rame sa vrhunskim maratoncima.
Zato ove medalje i ovi pehari nisu samo sportska priznanja. Oni su dokaz da čovek može da prevaziđe granice za koje je nekada verovao da su nepremostive.
Ali najveća pobeda nije na polici. Najveća pobeda je u meni. To je trenutak kada sam rekla: DOSTA JE!
Dosta života po tuđim pravilima. Dosta ispunjavanja tuđih očekivanja.
Pobegla sam iz kaveza tuđih uverenja i sopstvenih strahova.
Moja startna linija je samo moja. Ne trčim trku da bih stigla većinu. Ne brojim tuđe kilometre. Ja gradim sebe.
Pogledaj me dobro i sada se zapitaj: Čiji život ti zapravo živiš?
Onaj koji su ti nametnuli? Ili onaj koji ti želiš?
Vreme je da staneš ispred ogledala i postaviš sebi samo jedno pitanje:
Šta JA želim da ostvarim?
Ne oni. TI.
Rad na sebi nema rok trajanja.
Trgni se! Tvoj život pripada tebi.
Počni da ga živiš već danas!

Comments
Post a Comment